STARE NARODNE IZREKE
Narod ovih krajeva, pogotovo onaj stariji bio je prava kolekcija starih narodnih izreka i umotvorina. Još kao mali slušao sam od starih ljudi razne izreke i priče, pa se odlučih da neke postavim na ove stranice, da se ne bi zaboravile. Starijih ljudi iz ovih krajeva je sve manje a mlađi ovim stvarima ne pridaju suviše značaja. Zbog teških uslova života, stari narod je utjehu nalazio u raznim pričama i smicalicama ne bi li bar malo olakšao život sebi i drugima. Te narodne umotvorine predstavljaju značajnu umjetničku i kulturnu baštinu ovog gorštačkog kraja i ne treba ih nikako zaboraviti. Pored ovih želim da ispričam jos neke stare priče koje su mi pričali moj pokojni đed i drugi stari ljudi iz Bendera.
Na ovoj slici su neki od najpoznatijih ljudi Bendera i većina njih više nije sa nama. U sredini gornjeg reda je Đuro Dobrijevic(moj đed sa ćaćine strane), jedan od najpoštenijih ljudi iz sela. Na stolici sjede(sa lijeva na desno) Dragan Čupković i Đurica Pašić. Inače, prvi je poznat kao Drago matičar jer je dugo vremena radio taj posao u selu Pađene. U to vreme bio je jedan od školovanijih ljudi pa se njegova riječ poštovala i cijenila. U tandemu sa Đuricom bio je nepobjediv u briškuli koja se igrala u gostioni u selu. Njih dvojica su imali svoje interne mute koje su protivnike dovodile do ludila. Skroz desno stoji Vasilije Pašić poznatiji kao Vaskan. Većina ljudi iz sela je u neradno(neki i u radno) vreme boravila u gostionici. Svi važni događaji su vezani uz nju jer se nalazila uz put kojim su ljudi prolazili do željezničke stanice. Kao malog moj me đed tu često vodio na jedan ,,gusti" sok. Pamti se jedan događaj kad je izbila tuča između Benderana i ljudi iz sela Bajići. Upućeni tvrde da je tada Peko Pašić zakuvao tuču tako što je sam sebe udario stolicom po glavi. Tada su njegov brat Đuro i ostali Benderani pošteno nalupali Bajićane. Jedan od redovnih gostiju ove krčme bio je moj prvi komšija Trive Dobrijević. Sjećam se kao mali kad smo ja i moji prijatelji iz sela krenuli na stanicu da igramo nogomet, kad usput sretosmo Draška Zekića u vojnoj uniformi kako vozi tačku. To ne bi bilo čudno da u tački nije bio upravo Trivica koji je bio pijan kao ,,majka maca".
Jedan od smješnijih događaja zbio se u ranim sedamdesetim godinama u našem selu. Tada je "Braco" Pašić uzeo konja i kola svome ćaći Daki i sa nekoliko berekina otišao u Plavno da vidi buduću ženu. Sa njim u kolima je bio i "Cune" i još neki ljudi i svi zajedno su se pošteno napili u Plavnu. Ono što priču čini smješnom je činjenica da su se Daki konji vratili sami, a da su putnici poispadali usput.
Moj kum Đuro Pašić mi je nedavno ispričao da su u stara vremena ljudi i žene znali razne kletve i vradžbine. Tako je npr. u susjednom selu Radljevac živio "Dujilica Maljak" koji je znao kletvu od zmijama. Očevidci tvrdi da bi Dujilica na putu štapom nacrtao krug i frulom dozvao zmije na ivicu kruga. Kum reče da je u njegovom voćnjaku pokraj riječice Radljevac na svakoj voćki bila po jedna zmija. Kumov ćaća Dujo znao je tako kletvu od vukova, što bi značilo da je znao oćerati vuka kad upadne među ovce. Kao pripadnik mlađe generacije i nekih modernijih tokova teško mi je povjerovati u ove priče ali u kuma imam puno povjerenje.
Kum Đuro pripovjeda o starim vremenima